Anthologie du conte créole réunionnais

Anthologie du conte créole réunionnais

Editeur : UDIR

Auteur : Laetitia Samlong-Ah Kiem

ISBN : 978-2-87863-084-8

4,99 €
4.99 EUR 4,99 €
4,99 €
Mis en ligne par Lectivia
Dernière mise à jour 11/10/2024
Lecteur(s) 4
Français Jeunesse Créole Débutant(e)
Anthologie du conte créole réunionnais

0. Avertissement

L’anthologie du conte créole réunionnais ouvre à ces imaginaires insoupçonnés où le langage tient le réel à distance, tout au moins le langage éloigne le réel de ce qu’on nomme un ailleurs du sens. Ce qui s’avère alors le réel, c’est le fantastique, le merveilleux, l’impensable qui n’exclut pas une certaine violence dans les mots et les événements quand il s’agit de contes. Cette violence pourrait choquer les lecteurs, même si elle n’est pas le seul fait du conte, elle est présente aussi dans la poésie et le roman réunionnais, autour de la thématique de l’esclavage et du marronnage, de la misère et de l’exil en métropole.

Aujourd’hui, nous aurions tendance à stigmatiser cette violence.

Cependant, dans Psychanalyse des contes de fées, Bruno Bettelheim présente à juste titre les contes comme un héritage culturel. Il affirme deux choses importantes : « La vie réelle n’est pas que soleil », et la violence, l’enchantement, le dualisme, le dilemme œdipien, le mensonge, la méchanceté, l’angoisse de séparation, la trahison, « tout en divertissant l’enfant, l’éclaire sur lui-même et favorise le développement de sa personnalité. » À présent que le conte fait partie du patrimoine immatériel de l’humanité, il ne viendrait à l’idée de personne de mettre en doute son utilité à servir de guide à l’enfant. C’est un fait acquis. Nos traditions orales nous offrent une richesse culturelle unique à partager avec le monde, d’où cette anthologie qui répond à un véritable besoin.

Initié par la Dac de La Réunion et réalisé par l’Udir, ce projet éditorial remet nos contes au goût du jour et participe à la revalorisation de la langue créole qui joue un rôle fondamental dans la construction de notre identité.

Traditionnellement le conte est mystère, même si le sens des textes change au fil du temps. Si la voix du lecteur ne s’entend pas, celle du conteur ou du rakontèr zistoir enchante l’oreille par la métamorphose du souffle. Donc, il appartient aux conteurs d’adapter chaque conte à la scène. De fait, nous avons reproduit les contes dans leur graphie d’origine, sans rien modifier non plus quant aux vocables et à la syntaxe, quitte à ce qu’on fasse un indispensable effort de lecture pour se les approprier. Une telle approche montre que la marche vers une graphie officielle de la langue créole réunionnaise s’inscrit dans le temps et ne peut être que le fruit d’une longue réflexion. Entre la graphie des contes anciens et les graphies proposées ensuite par Lékritir 77, KWZ ou Tangol, on remarquera des différences notables.

En 2003, Daniel Honoré propose une graphie phonologique pour lire le créole : un signe correspond à un son et tout signe se prononce (sauf le « e » muet à la fin de certains monosyllabes). Le souci de respecter les différences de prononciation selon les régions géographiques et les milieux socio-culturels l’a amené à adopter les propositions de la graphie Tangol ou 2001, mais en les simplifiant.

ä peut se lire a ou an : käne, kane ou kann

ë peut se lire é ou eu : sër, sér, seur

ï peut se lire i, u ou ui : plï, plu, plui

ö peut se lire o ou on : döne, done, donn

sh peut se lire s ou ch : soz, shoz

gn peut se lire gne ou ye : guingn, guingne, guinye

Pour une lisibilité plus grande, Daniel Honoré a choisi également de doubler le « s » final de certains monosyllabes ou d’ajouter un « e » muet. Exemples : « pass » au lieu de « pas » et « danse » au lieu de « dans ». Il a ajouté aussi un « e » muet à certains monosyllabes terminés par un « t » quand ce dernier est précédé d’une consonne. Exemple : « porte » au lieu de « port ». Ces précisions sont importantes, car si la langue créole est parlée par plus de 80 % de la population, seul un petit nombre de Réunionnais parvient à lire facilement la langue écrite. En effet, apprendre à lire le créole est une étape incontournable, car c’est une vraie langue qui possède déjà une riche littérature : fables, poèmes, contes, pièces de théâtre, romans, récits, nouvelles, livres pour la jeunesse.

Dans ma préface au livre d’Aude-Emmanuelle Hoareau, Concepts pour penser créole, j’ai écrit ceci : « Avec les tentatives d’aménagement et de standardisation d’une orthographe (Lékritir 77, 1983, 2000, etc.), voire d’une écriture normalisée en langue créole, les écrivains n’ont cessé d’écrire en créole ; les chanteurs n’ont cessé d’écrire et de chanter en créole ; les conteurs n’ont cessé de conter en créole ; les hommes de théâtre n’ont cessé d’écrire et de jouer des pièces en créole. Parce que la langue créole véhicule une pensée, une culture, une histoire, un avenir, depuis des dizaines d’années on l’étudie pour l’écrire, pour l’enseigner, pour publier des dictionnaires, des grammaires, des manuels scolaires – et pour en faire une langue à part entière. »

Si la littérature donne à la langue créole ses lettres de noblesse, les contes créoles traditionnels sont porteurs d’un univers qui n’a pas fini de nous enchanter, notamment avec ses valeurs ancestrales. Ils nous offrent aussi une prise de conscience, une esthétique, une nouvelle manière de penser créole, et que les idées progressent, et que l’homme avance avec le monde vers l’acceptation des différences, vers plus de lumière.


Jean-François SAMLONG


- Fin du chapitre - 


Tous les contenus du site internet de Lectivia sont protégés par la loi sur les droits d'auteur. L'utilisation, le partage ou la reproduction de toute partie du contenu sans l'autorisation du titulaire du droit d'auteur ou des ayants droits ou de Lectivia sera punis par la loi en vertu des règlements sur la violation du droits d'auteur et la propriété intellectuelle

Anthologie du conte créole réunionnais
21. In vyé fam na in moityé de mounn

Kriké !

Kraké mésyé !

La klé dan out pos, la tay dan mon sak !


Alor, donk, in zour, lavé in vyé bouge ek son vyé fam ; zot lavé poin de zanfan ditou.

Alor, li kalkil in kou, li di :

— Békali, la di, get sa, nou la poin de zanfan ; la, nou dé lé tou sel ; Bon Dyé i donn pa nou in zanfan, don !

Aster li di ek sa fam, la di :

— Priyer in pé Bon Dyé, la di, pétet in zour nou va ganyé in zanfan.

É bin, afors priyé, priyé, priyé, li gagn in garson ; mé se garson la, li é pa kom tou le mounn, li. Koup le kor in boug an dé, li nana enn zanb, in bra, enn moityé… dizon koup in mounn an dé, enn moityé de mounn alor.

Alor le non de se boug la i apel Réval . É bin, marmay la i grandi, grandi, grandi, grandi. In zour i di ek son papa, i di :

— Papa ! Maman !

— Oui, mon garson, i di, kosa ou i vé Réval ?

Bin la, i di :

— Moin la fini gran, i di, mi sava marsé, mi sava in kou loin, moin.

Son maman i di :

— Mon zanfan, kosa ou sava ? Get ou lé invalid, la di, ou lé in boug enn moityé, ou nana enn zanb, ou nana in bra, out figir lé koupé an dé alor, ou lé moityé de mounn !

— Bin, i di, Bon Dyé la fé amoin kom sa, les ali, kosa ma fé ?

Anfin, pran semin, li sava, i sava, i sava, i sava ; i trouv pi ali, pandan a pé pré dé troi zan.

Isi, le papa ek le maman, le vyé maman lé trakasé plis li pour son garson, in ! Li asiz la, li pler mem. Le vyé boug i di :

— Kosa i fé pler aou ?

— A ! La di, get Réval la parti, la di, ni trouv pi ; mem la di, in sel zanfan ou nana, la di, sa la parti ; sé pa lé mor.

Alor le vyé fam, in zour ek son mari la di :

— Mi sava moin.

— Ou sa ou i sava ?

— Mi sa rod mon zanfan, la di, pask… moin na zist sa mem ; i fo mi sa rodé.

Anfin, li sava ; alor, firmazir li sava, li sant. Li trouv in boug dan le semin, li tat, li voi pli kler, li tat, li sant :

Li tat ; na dé bra ; la li, dan son santé la, i di aou son garson nana in bra ; « tangouni » sé le bra, la min ; li tat la zanb, li sant :


« Toungounoulouni, oi manzari la toungréal,

Oréalasoua, oréalasoua »


La di :

— Sa, la pa mon garson sa ! La di, mon garson nana zist in bra, enn zanb ; li atak la figir :


« Masounoulouni, oi manzari la masréal,

Oréalasoua, oréalasoua »

La di :

— Sa, la pa mon garson, la di, figir lé antyé, la di, mé mon garson nan enn moityé figir, enn moityé le bra, enn moityé la zanb.

Li arlarg le boug la, li, li arsava ; li artrouv in ot, li fé parey. Mé afors marsé, marsé, marsé, li a bit sir son garson ; li trap in kou le bra, li di :


« Tangounoulouni, oi manzari la tangréal,

Oréalasoua, oréalasoua »

Li di ek son garson :

— Mi voi pa kler, mi trouv pi aou, mé la di, sa, le bra la, i resanb a out bra.

Le garson bouz pa.

Li atrap la zanb :


« Toungounoulouni, oi manzari la toungréal,

Oréalasoua, oréalasoua »


Le garson i bouz pa.

Li artat an ler, i di :

Masounoulouni, oi manzari la masréal,

Oréalasoua, oréalasoua »


A ! La di, maman, a di, amoin mem sa !

La, li atrap son maman, li la porté, li a parti, amenn son kaz. Kan li ariv laba, i di :

— Papa, a di, koman ou i les maman marsé kom sa pour venir rod amoin ?

— A ! Bin ! I di, maman li mazinn aou ; la veni rod aou, a di ; moin, kosa mi pé dir ali, moin ? Kosa mi pé dir ali, moin ? Moin, mi koné pa ou sa ou i lé, mi sa marsé kom de mounn fou ?

— Bin ! La di, vi voi, maman la rodé, la veni rod amoin la trouv amoin.

Bin, li aret ek son maman, ek son papa, ziska tan ke lé dé vyé mounn lé mor. Ali osi la pa amiz tro osi ; mouyé !

Mi trouv ali, mi di :

— Réval, mi di, koman ou fé pour manzé ?

La di :

— Mi manz kom ou, la di ; ou nana dé min, ou i gagn marsé, ou i gagn manyé, i di, mé moi nana in bra, enn zanb ; bin, mi mars ek mon bra, ek ma zanb, mi roul kom sa.

— Bon, mi di, bin ou lé fin ! Mi di, ou lé pa kom moin ditou.

Afors agas ali, ma la trouv moiyin rantr lopital ; la pa koup amoin in doi de pyé ! Erezman, la koup zist le doi ! Pask dokter i di amoin, dokter Trésak alor, i di amoin :

— Kan moi la fini oper out pyé, i di, bouz pa, get pa ryin, pask si ou bouz, mi tir enn zanb !

Mi di :

— Mon Dyé, pangard mi vyin Réval ! La moin sera zoli, la !

Bin la fini kom sa. Zistoir lé terminé.

Sainte-Suzanne


- Fin du chapitre - 


Tous les contenus du site internet de Lectivia sont protégés par la loi sur les droits d'auteur. L'utilisation, le partage ou la reproduction de toute partie du contenu sans l'autorisation du titulaire du droit d'auteur ou des ayants droits ou de Lectivia sera punis par la loi en vertu des règlements sur la violation du droits d'auteur et la propriété intellectuelle

Anthologie du conte créole réunionnais
20. Gran dyab i vol zanfan

Alor, zisteman, lavé mesyé le Gran Dyab. Alor li invit tout lé zanfan, nadfoi ke l’ariv, in, le samdi, li lé paré, li invit tout lé zanfan. Li di :

— Mont lao, i di, marmay, i di, vyin !

I fé bouyir in pé patat, vi voi, li té plant plito la ter, li, li na son verzé li, la, na tout son afer la dedan.

Alor, pli na de marmay, pli li invit, li, pour li anvalé. Alor li invit marmay, i di :

— Marmay, i di, vyin ni va fer in parti lao ek moin, amenn otan ke nana, in !

Marmay lé kontan ; marmay lé kontan ; i kri :

— Gran papa…

I di pa « Gran Dyab » ; i koné pa sa i manz de mounn, sa.

— Gran papa i di anou mont lao ; bin, i di, ni mont.

Anfin, tout marmay i rasanbl, a pé pré enn vintenn kom sa, in ; i mont lao, i ariv laba ; Gran dyab i arzoin azot an semin.

— A ! I di, marmay l’arivé. Le gran papa, dizon alor, i di : patat la fini kui ; kosa zot i manz zordi ?

Marmay i di :

— É bin, i di, gran papa, zordi, i di, ni manz, sé pa in, banann !

Bin, li get sa, lé roz la ! Bin, i di :

— Lé bon !

I koup banann, met a ter ; tout marmay i manz, i manz ; la fini manzé. A ! Li tourn i vir ; alor, li rézerv enn, dan tout la, li tri ; i di :

— Marmay, i di, ou koné, a di, zot i sava la, l’er l’arivé la, i di ; regard pa déyer ditou, i di, pask kan i sava devan, i regard pi déyer.

Marmay i di :

— Bin, oui, gran per.

La di :

— Selman, ni sava an santan, in !

I di :

— Oui !

I di :

— Alé, komans, i di, ni sant, in !

Marmay i di :

— Bin, la di, oui, kel santé gran per ? 

I di :

— Mi sant : « Tou le mounn, gran mounn, moi tou sel marmay ». Alor, marmay, tout i bat la min.

I di :

— Bat la min, in 

I di :

— Oui.

Alor la i bat la min ; i sant :

La, marmay i bat la min la, an santan, sant mem la… I di :

— Ankor ! Sant ankor !


« Tou le mounn garamounn, é moi tou sel maramay

Tou le mounn garamounn, é moi tou sel maramay »


La i di :

— Sant mem la, sant zot, la !

Kan li ariv a pé pré in bonn distans, la, i di :

— Marmay, i di, vir pa la tet déyer, i di, sant azot mem, in ! I di, pask i fo pa vir la tet déyer, in !

Marmay i di :

— Oui !

I di :

— Pask mi ariv, mi sa mon kaz moin, la.

Anfin, i fé kom sa ; marmay get pa ; li kap… ap ! I manz enn. I di :

— Vir pa la tet déyer, i di, alé azot, in !

I di :

— Oui !

Tout marmay i sant mem an dsandan, la :


« Tou le mounn garamounn, é moi tou sel maramay

Tou le mounn garamounn, é moi tou sel maramay »


I sava, mé li la fini manz enn, in zanfan dan enn famiy de mounn, la. I ariv zot kaz. Tout zanfan i rantr. Mé nana in per de famiy la, i rod son zanfan ; la poin. Anfin, i pas partou ; i demand tout marmay té avek. I di :

— Marmay, i di, zot la monté la, mé, i di, ou ki lé in tel ?

I di :

— Bin, i di, bin… Nou lété avek.

I di :

— Bin, mé, i di, li la pa rantré !

— Bin, i di, daoir, lété apré… La ret dan le semin, la zoué, é pi sa la pa monté…

I get la…

Pandan se tan la, la loi lété pa séver kom koméla. I regard ; la poin. I regard ; la poin. Alor, i pas dé troi zour. Anfin, i fini kom sa, in.

Ali, le vyé gran per soidizan, Gran Dyab, ali vir li tourn, li vir li tourn. Semenn ansuit, la fini donn azot la dat pour monté. I sava enn foi par moi sa. L’er ke li la fin, i donn la dat li, l’er ke la anvi de manzé. Alor i di :

— Marmay, bin…

Anfin marmay i armet paré pour armonté ; la dat l’arivé. I armont. Kan l’er i ariv, li armet enn ot de koté, li. Mem to  ; parey mem la. Mé afors, afors, afors li a manzé, li la fini manzé kek zanfan de mounn, li la, enn, enn, enn, enn… Mé zot i vené touzour. Sak famiy i pran enn, i pran enn…

Mé in zour band marmay i koz, i di :

— Oté ! La di, tou sa i mont an o laba, la, i di, bin, la poin person i trap marmay laba ?

I di :

— Non ! Oté ! Gran mounn la, kontrer, gran per i donn anou manzé ; kan ni sava, i fé kui patat ; nadfoi i ti in koson ; anfin i donn anou manzé.

Bin, nana enn in pé pli gran, in, bin la di :

— Ou koné ? La di, mi mont ek zot, moin.

Band la i di :

— Bin, alon !

Mé li lavé in instin. Li la arpas in kouto. Pas ali in bon kouto ; Lontan i koné pa pti zafer la. I asété ali in kouto ; i arpas sa byin ; li la ferm sa, li la met dan son pos.

Anfin, gran mounn, le gran per soidizan, le Gran Dyab, li abityé fé sa, son travay manzé. Anfin i di :

— A ! La di, zordi zot amenn in gran pour moin.

— A ! I di, oui, li konpagn ; bin, i di, li in pé pli gran ; kan ni dsand, nou la per ; bin, li la veni ek nou.

Mé i di :

— Lé bon !

Le gran Dyab li , li mas pa, li ! Kom li la fé, kap ! Li anval. Le boug na le tan dres son afer an dedan.

Anfin li ariv ; fé kui manzé, lété patat, sé pa kosa i fé kui ; i manz ; fini manzé. Gran papa i di :

— Alé, marmay, i di, met sir le ran, i di, la fini arivé l’er pour dsand, la.

— A ! Bin, marmay i di oui.

Alor, li trap in ot lo, li. Le pli gran i di :

— Non, la di, amoin, i rest koté ou, gran per.

— Bin, i di, bin lé bon, mon garson !

Li kalkil li va gagn in bon vant ek sa !

Anfin, i dsand, i dsand, i sant :


« Tou le mounn garamounn, é mou tou sel maramay

Tou le mounn garamounn, é moi tou sel maramay »


I di :

— Vir pa la tet déyer, in !

I di :

— Oui, gran per !

Band marmay la i sava mem, i sant, i sant. Kap ! Li anval, li. Dé ki la anvalé, marmay ( ,) la poin le tan mor. La rouver ali, rouver ! Kom la rouver li, la, li la tonbé. A ! Lavé marmay, la trouvé tout lé zanfan. La fini, la fini mor ; sa ke lé mor, lé mor ; sa ke la fini veni le zo, la fini veni.

Aster, li arkri band la. La di :

— Alé pa ! Asper in instan.

Li la sorti li. La di :

— Asper in instan, i di, pask, i di, ala zot gran per la, la di, la koup ali zordi !

A ! Tout marmay la artourn déyer ; li arkoné sa ke la pi, sa ke lé le zo, sa ke la fini mor, li, dan son vant.

Anfin, tout la dsand, parti rakont zot famiy. La famiy tout la monté. I ariv isi, i voi le gro Gran Dyab a ter. 

— A ! La di, sé li té pour manz tout zanfan isi, alor ?

— Bin, i di, li mem.

Bin la, le mounn la komans rouver lé zyé. Lavé pi konfyans, vi voi. Si par egzanp in gran mounn i kri in marmay, gran mounn i di :

— É ! Ou sa la parti ? 

Alor, la famiy komans tap marmay aster. I di :

— Ou sa ou i sort ?

— A ! I di, nou la parti la kaz mésyé in tel.

I sa demandé :

— La té isi ?

— Oui !

Mé, malgré, i fou amoin in rinsé, pask lontan lavé Gran Dyab la té i manz de mounn.

Bin, in bo zour, mi bat in karé lao, moi, koté ou Gran Dyab i lé. Bin, la trouv tout le mouvman, mé Gran Dyab na pi ; lé fini. Lavé enn kalbas, in pyé kalbas mi di aou, enn zoli kalbas kom sa. Sa lé blé ! Mi di : 

— Mi sa gagn in bon kari.

Mon kamarad ! Moi la fé kui sa. Bin la poin de zafer lé amer kom sa. Ou i regard sa, ou i kroi enn bonn afer, mé personn la pa manzé.

Mé moi la di :

— Avan gout kalbas la, bin, mi koup, mi gout avan si lé bon ; ou si lé pa bon mi manz pa.

Alor, zistoir lé terminé.


Sainte-Suzanne


- Fin du chapitre - 


Tous les contenus du site internet de Lectivia sont protégés par la loi sur les droits d'auteur. L'utilisation, le partage ou la reproduction de toute partie du contenu sans l'autorisation du titulaire du droit d'auteur ou des ayants droits ou de Lectivia sera punis par la loi en vertu des règlements sur la violation du droits d'auteur et la propriété intellectuelle

Anthologie du conte créole réunionnais
19. Zouer kart

Sété in boug, tou le mounn i apelé ali « zouer de kart » ; é lété son métyé, koi ! Partou ou ke li parté, son zé de kart dan sa pos, é li agasé in pé ninport ki. Kan mem li la trouvé in boug dan le semin, in marmay, ninport, li di :

— Aou, anon fer in parti de kart.

Mé i zoué pour larzan. Mem marmay dé foi i alé la boutik ek larzan, na sertin kom la déza zoué kart, li invit :

— Anon zoué !

Taler i perd la…

Mé li lavé in pti kaz, li ; kan lavé de kuizin, li fézé li mem ; li lavé in marmit, marmit pour fer kuir manzé pour sis set personn ; mé li prené sa pint de ri, li met o fé le matin ; li sa zoué kart ; le onz er li ariv ; si li gagn manz tout li manz ; le soir li arkomans armetr o fé sa pint de ri, é li manz. Si li fini pa le onz er, bin, li les sa pour le soir. Li na pli de tan devan li pour li zoué kart.

Mé in zour in boug i di rant zot :

— Akoz na poin enn i sa oir Bon Dyé, i di : « Bon Dyé », vyin sers zouer de kart la sir la ter », i di, ; lé anmerdan se boug la, i di, apré zoué kart partou dan la ri, apré ruinn lé kat sou de marmay kom gran mounn, i di ; vodré myé Bon Dyé i vyin tir ali, la.

Mé alor enn i di :

— Ma alé voir.

I ariv, i di avec Bon Dyé, i di :

— Moi la veni voir aou, i di ; nana in boug lé anmerdan sir la ter, la di, avek son zé de kart, la di, i mars d’in koté é de lot, la ; l’apré agas de mounn, défan mounn de travay. Marmay i sa la boutik, li agas marmay zoué avek kart ; li gagn larzan marmay.

Bon Dyé i di :

— I appel zouer de kart mem ?

La di :

— Ni di ali zouer de kart mem.

Bin, i di, bon li va venir, li va venir, li va alé voir si lé vré.

Bon Dyé i di avek Sint espri é Sin Pyer, la di :

— Anon voir se zouer de kart la, i di ; si lé vré, i di, fo débaras ali de la ter.

Zot y vyin, i ariv ek li a pré pré sink er ; i di ali:

— Vou mem zouer de kart la ?

I di :

— Oui, i di, akoz ?

I di :

— Non, i di, ni inform ek vou ; mé, i di, la lé tar, i di, ni gagn pa lospitalité ek vou, la ?

La di :

— Koman i gagn pa ? A di, selman la di, vi voi koman moi lé ptiman lozé, la di ; voila, moi nana in marmit la ; é, la di, moin nana zist in pint de ri. La di ; oua gagn la plas pour arpozé la, la di ; na dor kom ni konpran ; é pi na manz sakenn in bousé, na partazé.

— Bin, i di ali, lé bon.

Mé li pran sa pint de ri la, li lav, li met dan sa marmit ; zot i asiz, i koz, i di :

— Daoir, de ri la lé kui.

I sava, i regard, lé ankor kri. I arpran in mok de lo, li met dedan ; zot i koz ; taler li regard, lé ankor kri ; i di :

— Kosa de ri la, i kui pa, asoir, don ?

Mé o firamzir de ri i mont dan la marmit. Li sava, li ratrap dé mok, li pran, li met dedan. Marmit i met a moityé ; i sava regardé ; la di :

— Lé kui, mé la di ; nou la met gro kom sa de ri, la di, koman sa l’ariv kom sa ?

Anfin zot i répon pa ; zot i di pa li ryin ; mé zot i tir manzé, zot i manz, i ranpli le vant lé kat ; alor li lé kontan de li ; i di nimport koman li la veni a bou de fer in polites, in onéteté, pour fer gagn azot manzé sifizan ; é zot i tonb, i dor.

Gran matin, bin, i di :

— Bin, lé bon, i di, ni sava, i di konbyin i doi aou ?

La di i doi pa li ryin, la di :

— Kosa bousé de manzé la, la di ; pti plas pour dormir, nou la mal dormi ankor !

La di non, zot la byin dormi. Bin, i di, li osi lé abityé, i di li la byin dormi osi.

Le Bon Dyé i di ali :

— Si ou i réklam pa ryin, la di, demand anou in faver ?

I di :

— Faver, i di, kosa mi pé demand aou kom faver ?

I di :

— Demand sa k’ou i vé, la di, ma donn aou satisfaksyon.

I di avek Bon Dyé, i di :

— Kom faver, i di, moi demand aou, vi voi pti ban la, la di ; sak lé asiz dsi, i lev pi.

Bon Dyé i di :

— Bin lé bon !

Sint Espri i di :

— Bin, amoin demand amoin in faver osi !

La di :

— Aou, kosa mi pé demand aou ankor ?

Anfin, bin la di, demand sa k’ou i vé.

— Bin, ma dir aou, la di, in boug l’ariv la port la, si li trap la port, si moin la pa di ali las ! Li las pi.

— Mé, i di, lé bon !

Sin Pyer, bin i di :

— Amoin, kosa vi demand amoin kom faver ?

La di :

— Zot troi i vé donn amoin sakenn in faver, i di ; vi voi pyé de zoranz la, la di ; si in boug la mont la dsi, moin la di ali mont, si li la monté, la di, tan ke mi di pa li de dsandr, li dsan pa.

— Mé, i di, lé bon, dakor !

Lé troi i sava, é Bon Dyé i ariv laba ; i di avek la mor, i di :

— Alé ! Sa lé anmerdan vréman zouer de kart la ! I di, alé sers ali.

Anfin, la mor i vyin, i ariv, i kri. I di :

— Ki sa ou i lé ?

— Moin, la mor.

I di :

— Ou, la mor, i vyin rod amoin, i di, pourkoué ?

La di :

— Bon Dyé la di amoin vyin sers aou.

La di :

— Ou lé fou ! La di, ma alé ek Bon Dyé koméla ! La di, moi lé ankor zenn ! La di, mi ravaz pa de mounn, avek mon zé de kart ; moin lé apré byin amizé sir la ter ! Moi, alé avek Bon Dyé, pourkoué ?

— Bin, i di, Bon Dyé i di amoin vyin sers aou, la di ; mi koné pa, la di, débrouy aou ; kan va ariv laba, esplik aou.

La di :

— Mi sava pa !

La di :

— I fodra ou i sava, mi di aou ; l’anvoy sers aou !

— Bin, la di, voila pti ban la, asiz in instan, la di, ma prépar amoin ; é pui, nou va partir alor.

La parti asiz sir le pti ban.

— Bon, i di, ou lé asiz la ; é bin, i di, moi, mi par ; mi sa zoué kart.

— A ! Bon ! I di, ou i sava zoué kart ! I di, mi di aou kom sa, alon voir Bon Dyé. Ou sa zoué kart ?

A di :

— Oui, mi sa zoué kart, oui !

La mor i di :

— Mi di aou, alon !  

Li di a la mor :

— Mi sa va pa, mi di aou ; la di, mi sa zoué kart !

Li, sir le pti ban, l’apré débatr pour sapé, li pri la dsi.

— Zouer de kart, i di, Bon Dyé va repros amoin, la di, nou lé an retar la, i di, mi di aou alon !

La di :

— Mi di aou non, mi sava pa ! Sirtou ou la mor, ou i amenn amoin avek Bon Dyé ! I di, mi sava pa, i di, moi la anvi de zoué kart, moi.

Fors débatr, débatr, non… I di a zouer de kart, i di :

— Larg amoin, i di, Bon Dyé va repros amoin, kan ma ariv laba, la di ; larg amoin, la di, mi amenra pa ou.

Zouer de kart i di :

— In, in ! Ou va menn amoin ou !

La di :

— Non ! Mi promé aou mi amenn pa ou, la di ; la fini tar osi, la di ; mi ariv lao, ma dir o Bon Dyé kosa l’ariv amoin isi, avek ou, la di ; larg amoin !

Zouer de kart a di :

— Oui i amenn pa moin ?

La di :

— Non !

Bin, i di :

— Fil aou, lev aou, fil aou !

La mor i pran le semin, i sava, i ariv ek le Bon Dyé. Bon Dyé i di :

— Ki lé zouer de kart ?

I di :

— Bon Dyé, si vi koné kosa l’ariv amoin ek zouer de kart ! La di amoin asiz sir le pti ban la, pour li prépar ali, la di ; moin pri sir le pti ban ; moin lé oblizé fer ali gro promes pour gagn sapé !

Bon Dyé i di :

— Moin l’anvoy aou asiz sir le pti ban, moin ? É, mi di aou alé sers zouer de kart ; alé sers zouer de kart ! La di, asiz sir le pti ban, pourkoué ?

— Bin, la di, Bon Dyé, la di, i di amoin asiz la, la di, mi koné pa ! La di, apré sa, moin lé pri la dsi, mi gagn pi sortir, la di ; moi lé oblizé prometr ali mi amenn pa li, pour li larg amoin.

— Bin, i di, mi di aou, alé sers zouer de kart ; mi koné pa ryin ; komand aou ; alé obéir.

Li ardsand, li ariv, i di, i kri ; zouer de kart, i di :

— Koué ? Ou l’ariv ankor, la mor ?

La di :

— Oui, Bon Dyé a di amoin vyin sers aou, i di ; la poin kondisyon la.

La di :

— Poin kondisyon koué ?

— Mé i fo ni sava !

La di :

— Mi sava pa moi !

La di :

— Koman ou i sava pa ! La di, i fo vi sava la ! Poin kondisyon dir i sava pa ; la di amoin vyin sers aou, la di ; yer ou atrap amoin sir le pti ban, la di ; moin a di sa Bon Dyé ; Bon Dyé angel amoin ankor…

— Bin, i di, ryin, i di, asiz in instan.

La di:

— Kosa ? Sir le pti ban la ?

— Bin, i di ali, debout aou in instan la, é pi atand amoin, i di.

Li debout, li atrap la port, li tyin. Apré sa, zouer de kart i di ali :

— Bin, i di, tyin bon la port la ou, i di, mi sa zoué kart, moi !

La di :

— Kosa ou i sa zoué kart ? La di, la ou la poin kondisyon la, i fo partir !

Zouer de kart i di :

— Mé i sava pa moin ! La di, ou rest la mem.

Alé ! Le boug anmerdé a la port la ; apré sey débat pour sapé ! Pi de kondisyon !

— Zouer de kart, las amoin, mi di aou ! Bon Dyé, la, dézyem voiyaz, li anvoy amoin kri aou, zoind aou.

Zouer de kart i di :

— La, i di, i las pi la, i di ; si ou i amenn amoin, mi las pi !

Anfin de kont i di :

— Zouer de kart, la di, larg amoin, i di, ma alé dir Bon Dyé kosa l’ariv amoin, é pui, é pui ma partir ; mi amenn pa ou.

Zouer de kart i di :

— Si mi las aou, la di, au amenn amoin.

La di :

— Non ! Mi promé aou mi amenn pa ou, la di ; larg amoin !

Zouer de kart i di :

— Si vi amenn pa moin, mi larg aou ; mé fil aou ! Fil ! Larg la port la !

Li las la port ; boug i pran semin, i sava la mor. I ariv lao ; Bon Dyé i di :

— Ki lé, la mor?

— Bon Dyé, ma rakont aou kosa l’ariv amoin, la di.

I di :

— Alon paryé ou la retourn asiz sir le pti ban !

I di :

— Non ! La di, la port moi la teni, la di ; moin la teni, moin lété pri avek la port.

Bon Dyé i di :

— Moi la envoy aou tenir la port, moin ? I di, moin la anvoy aou sers zouer de kart, i di ; alé sers zouer de kart ; na poin de kondisyon ; moin la bezoin de li moi, isi, bezoin tir ali sir la ter !

Li di :

— Bon Dyé, i di, li atrap amoin avek la port la, la di ; moi la sey débat pour sapé, la pa ganyé ; oblizé prometr ali mi amenn pa li, pour moin gagn sapé.

Bon Dyé i di :

— Alé ! Fil aou ; alé zoindr zouer de kart, i di ; dernyé voiyaz, in ! Tansyon aou amoin !

Anfin… I ardsand, i ariv, li kri. Zouer de kart i di :

— Koué ? La mor l’arivé ankor la ? kosa i vé ?

I di :

— Bon Dyé… I di amoin vyin sers aou ! I fo ni sava, la !

La di :

— Non !

Li di :

— Koman, nou na poin non, la, i di ; la, i sava, la !

— Bin, la di, asiz sir le pti ban la !

I di :

— Koué ! Vot pti ban la !

— Bin, i di, debout aou, in instan, la port la, apui apré…

A di :

— Kosa sa ? La di, la mi bouz pi la pas la, la di ; alon nou ; la di, i fo ni sava, la !

Mé i debout déor ; pyé de zoranz la été mir. Zouer de kart i di ali :

— Si fo partir vréman, bin, i di, koué na fer ? Bin, i di, regard zoranz la, lé mir la dsi ; i di, le tan ma prépar amoin, i di, alé kasé, i di, ou va kas kat, pran dé pour ou, aport dé pour Bon Dyé. 

Alor i mont sir le pyé de zoranz ; arivé an ler, zouer de kart i di ali :

— Mi sa zoué kart, moin in !

I di :

— Non ! I di, mi dsand pour nou partir.

La di :

— Ou i dsand pi, ou la !

I di :

— Koué ? La, i dsand pi !

Zouer de kart i di :

— Non ! I dsand pi la !

I di :

— Koman, i dsand pi !

— Bin, i di, dsand pi ! La di, esper amoin, la di, ma alé zoué kart la, la di, kan ma dir aou, moi voir kel er fodra partir, mi larg sa.

I di :

— Mi di aou ; larg amoin, zouer de kart, la di ; la, vi atrap amoin sir le pti ban, vi atrap amoin sir la port, la ou i trap amoin sir pyé de zoranz la ! Bin, i di, kouk sé vou ? I di ; Bon Dyé la di amoin kom sa, ou lé anmerdan sir la ter ; i di vyin sers aou.

La di :

— Mi anmerd pa personn sir la ter ; mi anmerd pa Bon Dyé, mi anmerd pa… ryin ke sa ki zoué ek moin, la di.

— Mé, larg amoin, mi di aou, mi sava !

Zouer de kart i di :

— Non ! Ou i amenn amoin, mi larg pa !

Anfin de tou, li oblizé arfer promes ek zouer de kart : larg ali, é pui li va partir dir Bon Dyé koman li lé pri. Zouer de kart i di ali :

— Ou va amenn amoin, i di, si mi larg aou, ou amenn amoin, ou ; mi larg pa !

I arflat zouer de kart li amenra pa. Zouer de kart, bin, i di :

— Dsand aou é fil aou !

I sort dsi le pyé de zoranz, li dsand. Zouer de kart i di ali :

— Bin, port zoranz la, donn dé Bon Dyé, pi pran dé pour ou.

I ariv laba ek dé zoranz pour le Bon Dyé la. Bon Dyé i di ali :

— Ki lé zouer de kart ?

La di :

— Bon Dyé, la di, la trap amoin sir pyé de zoranz la, i di, li la pi vouli larg amoin, la di ; o kontrer, la di, la anvoy dé zoranz, la di amoin donn aou sa.

I di :

— Moi pa bezoin zoranz, i di, moin la di aou alé sers ali laba ; moin la bezoin zouer de kart isi !

La di :

— Bon Dyé, bin, li la trap amoin sir pyé de zoranz la, la di amoin kas kat, a di amoin port dé pour vou.

Bon Dyé i di :

— Moin pa bezoin de zoranz ! Moin la pa anvoy aou kas zoranz, moin ! Moin la di alé mont sir le pyé de zoranz, moin !

I di :

— Mi doi alé sers zouer de kart, é pi, fini ek sa !

Oblizé véyé, li ardsand.

É i di :

— Ou i sava sers ali; tansyon ou i ariv  isi, ou i amenn pa li, in !

Bin, i di li va partir alor. Li ariv, li kri. Zouer de kart i di :

— Koué ? La mor lé arivé ankor, la ? I di ; ou lé arivé pourkoué ?

La di :

— Zordi la, i fo ou i sava la ; la di, Bon Dyé la di amoin  vyin sers aou ; é pui na pi konsisyon la ; la, la pi pti ban, la pi la port, la pi pyé de zoranz la ; i fo ni sava.

Anfin, li di a la mor, li di :

— Si fo ni sava, i di, atan, ma trap mon zé de kart.

Li sava, li trap son zé de kart, i met dan son pos ; i pran in goni, i met sir son épol kom sa, pi li sava ; i suiv la mor déyer.

Kan ke li voi Gran Dyab an distans, i di, zouer de kart i di :

— Esper amoin dé minit la, i di, mi sa fou in kou de kart ek Gran Dyab.

La mor i di :

— Mi sra an retar !

La di :

— In instan, mi fé enn pari selman.

Mé li ariv ek Gran Dyab, i di :

— Gran Dyab, i di, anon fer in kondisyon.

Gran Dyab i di ali:

— Kosa ?

La di:

— Ni fou in kou de kart; si ou la ganyé, ou i manz amoin ; la di, la, la mor l’arivé ; enn foi ke la mor la, ou mor dan la gel Gran dyab, ryin ! La di, ou i manz amoin si ou la ganyé ; é si moi la ganyé, vi donn amoin douz pti dyab.

Gran Dyab i di :

— Dakor ! I di, ou sa ke zouer de kart kapab zoué kart ek moin ?

I fou in kou de kart ; i trouv manyer li gagn Gran Dyab ! Gran Dyab i sava, i atrap douz pti dyab, i donn ali ; li pran, met dan son goni, met sir son do ; i di :

— La mor, ou la vi, nou la pa amizé, i di, alon !

I ariv o baro de Sin Pyer.

— In ! I di, Sin Pyer, la di, moin la gagn amenn ali.

Sin Pyer i di :

— Ou amenn in zouer de kart ?

A di :

— Oui ! Voila li, la !

— Bin, i di, fé rantré.

Mé ariv pour rantré.

La di :

— Kosa nana dsi vot do, la ?

La di :

— Sa, i sort ganyé, kan li la veni la !

I di :

— La gagn koué ?

La di :

— Li a zoué ek Gran Dyab ; li a gagn douz pti dyab.

Sin Pyer i di :

— Isi, i rantr pa de dyab, isi !

— Bin, i di, Sin Pyer, i di, moi la ganyé, i di, koi mi fé avek ? La di, donn amoin in plas pour moin metr, kekseres dan in koin kom sa.

I di :

— Non ! I rantr pa de dyab isi ; i di, bin, i di, les out pti dyab laba !

I di :

— Non ! ma metr kom sa a la port, kom sa.

É li met son goni de pti dyab a ter ; li asiz dsi ; é li regard byin Sin Pyer kom sa ; é la di :

— La pa ou mem, na poin lontan de sa, la dsand demand lospitalité ek moin ? I di, zot té a troi.

Sin Pyer i di :

— Oui, i di, moi lété ansanb.

— Bin, i di, zot troi, sé troi fis de gars, la di ; zot i ariv ma kaz ; mi resoi azot ; mi fé kuir de ri ; mi donn azot ; mi donn la plas pour dormir. La, mintenan, mi ariv, la mintenan, moin i rantr pa, pask moin nana pti dyab ! Bin zot sé dé fis de gars alor !

Li pran son pé de dyab, li an rout, pisk i vé pa ke li rantr ek sé dyab.


Dos-d’Ane


- Fin du chapitre - 


Tous les contenus du site internet de Lectivia sont protégés par la loi sur les droits d'auteur. L'utilisation, le partage ou la reproduction de toute partie du contenu sans l'autorisation du titulaire du droit d'auteur ou des ayants droits ou de Lectivia sera punis par la loi en vertu des règlements sur la violation du droits d'auteur et la propriété intellectuelle